Stimmung: müde
Musik: keine
ovo ljeto bila sam u hrvatskoj na praznicima, svih onih noci koje sam plakala doasd jer sam se kajala za nesto sto sam bila ucinila, prosle su... i tako je stiglo ovo ljeto... 2003....
dosla sam u hrvatsku, a imala sam kontakt s paar ljudima iz hrvatske.. veselila sam se ali nista posebno vise sam bila tuzna, jer nisam htjela vidjeti "njega" posto sam znala da sam zauvijek zasra** ped njim.. i eto, ja stigla u hrvatsku, sva nekako na pola... i onda?
nista posebno, sjedim kod kuce, spavam do podne, idem na pice, setam se, itd... odjednom mi zvoni handy i kaze mi "njegov" frend: "idemo veceras na pice"... ok, rekla sam i pocela sam spremati polako.. tusirala sam se, nasminkala malo, i gledam sto cu obuci... hm mislim se, nisam nista posebno mislila obuci, ali sam se ipak odlucila za bijeli kratku minicu, crni kratki i uski topic i bijelo-crne sandale.. kosa mi je bila duga, smedja, tijelo tamno od sunca, i onako spremna idem na mjesto gdje smo se dogovorili.
i evo njegov frend stize u autu, pozdravili smo se i sjedam ja u auto.. odlucili smo na brzake da idemo u * kafic.. naravno bila sam dobre volje kao i uvijek, ali nekako nezadovoljna.. sjedimo u kaficu i pridruzi nam se jos neki typ i pricamo o svemu i svacemu..
odjednom njegov frend, rece: "ajd, dizi se, idemo u izlaz"
i nas troje sjeli smo u auto, i upalili totalno glasno muziku, plesemo po sjedalima i vozimo se, pricamo, deremo, smijemo.. pitam ja: "koje jos tamo?" a veli njegov frend: "ON je tamo" ja se skoro sledi i velim: "dal ne mozemo nekud drugje a ne bas tamo?" nitko ne odgovara, mozda me nisu culi od muzike ali ocito je jasno, zele icí tamo..
i tako, negdje nakon 50 min. mi stigosmo.. izlazimo iz auta, pozravljamo se s ostalima, vecina meni ne poznatih ljudi..
*nastavak sljedi*